Prošlo je 13 godina od osmodnevnog štrajka glađu osamnestoro radnika Specijalne psihijatrijske bolnice u Gornjoj Toponici kod Niša.
Period od 2000. do 2008. godine za radnike Specijalne psihijatrijske bolnice u Gornjoj Toponici ostaće upamćen po kontinuiranom psihičkom zlostavljanju. Sindikat „Nezavisnost“ je tih godina uputio bezbroj dopisa Ministarstvu zdravlja u kojima je obaveštavao o svakodnevnim žalbama radnika na ponašanje direktora prema njima. Na žalost, tadašnji ministar zdravlja Dr Tomica Milosavljević i ministarstvo zdravlja nisu preduzeli ništa da agonija radnika bude zaustavljena. Ministar je reagovao tek 06. maja 2008. godine nakon dobijenog dopisa u kome ga sindikat obaveštava da će velika grupa zlostavljanih radnika stupiti u Štrajk glađu 07. maja jer drugog načina nema da bi se zaštitili. Odmah je usledio poziv na pregovore u Ministarstvu zdravlja, koji su se i odvili 07. maja. Desetak radnika bolnice je ministru svedočilo o svojim mukama i psihičkoj torturi kojoj su bili izloženi od strane direktora, ali i pored ličnih svedočenja do rešenja nije došlo jer je ministar odbio da smeni direktora, a nije ponudio nikakvu mogućnost da radnici budu zaštićeni, te su istog dana otpočeli Štrajk glađu u krugu bolnice. Štrajk je trajao osam dana i okončan je 14. maja u podne kada je iz Ministarstva zdravlja stigao dopis o smeni tadašnjeg direktora. U dopisu je stajalo da je smena usledila zbog poremećenih međuljudskih odnosa u ovoj ustanovi koji su kulminirali započinjanjem protesta glađu osamnaestoro zaposlenih. Pored toga, Ministarstvo zdravlja naložilo je dugoročne mere za unapređenje komunikacije zaposlenih, pripremu i sprovođenje plana prevencije konfliktnih situacija među zaposlenima u ovoj ustanovi. Zlostavljanje koje su trpeli zaposleni nije tada nazvano Mobingom jer je Zakon o zabrani zlostavljanja na radu donet dve godine kasnije, ali je iz formulacije ministarstva bilo jasno da se radi o zlostavljanju na radu. Za vršioca dužnosti direktora bolnice ministar tada je imenovao Dr Božicu Ivić, psihijatra.
O kakvoj se torturi radi jasno je, da nikome od radnika koji su štrajkovali, nije bilo važno da li će preživeti štrajk glađu ili će se ugasiti kao sveća, a sveća je tada dogorevala.
Osmodnevni štrajk glađu i psihičko zlostavljanje pre štrajka ostavilo je na štrajkače trajne i nepopravljive zdravtvene posledice. U prethodnih 10 godina preminulo je 5 učesnika ovog štrajka. Ostalim živim učesnicima zdravlje je trajno narušeno hroničnim oboljenjima od kojih se danas leče. DA SE NE ZABORAVI!
Granski sindikat zdravstva i socijalne zaštite „Nezavisnost“ u svojoj arhivi čuva pisane iskaze 30 – tak radnika bolnice o raznoraznim vodovima psihičkog maltretiranja koja su doživeli u periodu od 2000. do 2008. godine.
Neka je večna slava i hvala preminulim koleginicama i kolegama, učesnicima u štrajku glađu!
GS ZSZ NEZAVISNOST
Svedočenje i podsećanje na štrajk glađu 2008. godine napisao Goran Dejanović, učesnik štrajka glađu