BEOGRAD - Nedostatak tradicije i iskustva u sindikalnom organizovanju i
radu, udružen sa nedostatkom lične i kolektivne hrabrosti da se osvoje
prava i preuzme odgovornost za svoj položaj i angažovanje, glavni su
razlozi što sindikat, i pored normativnih uslova za rad, nema snage da
na zadovoljavajući način ostvari ulogu učesnika u socijalnom dijalogu -
precizira za "Novosti" advokat Zoran Lakićević, pravni zastupnik
Udruženja novinara i Sindikata novinara Srbije.
Odgovor na pitanje zašto sindikati u Srbiji nemaju moć treba tražiti, kaže naš sagovornik, u načinu na koji se kod nas razumevaju uloga i ozbiljnost delovanja sindikata a ne u nedostatku propisa i manjkanju propisanih prava. Poslodavci su spremniji i motivisaniji da u tranzicionom vremenu velike socijalne nesigurnosti ostvare svoje interese i imaju mogućnost da stvaraju ili kupuju "svoje" sindikate.
Sve su to okolnosti, ukazuje advokat Lakićević, koje uzrokuju i ističu osnovni razlog sindikalne nemoći - nedostatak solidarnosti, dakle, nedostatak osnovnog principa na kome počivaju sindikalna ideja i sindikalni rad i koji jedini daje snagu i hrabrost udruženim ljudima.
- Tek afirmacijom i potvrdom delotvornosti tog principa u svom radu sindikat može steći neophodno samopoštovanje i respektabilnost potrebnu za ostvarenje svoje društvene uloge - objašnjava advokat Lakićević.
Tada će, tek, postati vidljivi eventualni nedostaci u normativnom uređenju sindikalnog rada i propusti državnih organa u primeni ovih propisa i zaštiti sindikalnih sloboda i prava zaposlenih. Do tada će, smatra sagovornik "Novosti", rad sindikata biti pucanje iz prazne puške i uzaludno trošenje energije pojedinačnih entuzijasta.
- Moje iskustvo u sudskoj zaštiti prava zaposlenih pokazuje da ovi, posle otkaza, nemaju nikakvu podršku sindikata, a da prethodna mišljenja sindikata poslodavci uopšte ne poštuju, jer znaju da zbog toga neće imati probleme. Ostali zaposleni će biti zadovoljni što su trenutno izbegli sudbinu prekobrojnih i otpuštenih radnika. Osim toga, poslodavci znaju da se inspekcija rada neće preterano mešati u svoj posao, osim u slučajevima kada imaju nalog ili podršku sa višeg mesta, a ostvarivanje prava pred sudom traje po pravilu najmanje tri godine, što obema stranama u sporu deluje kao večnost, naravno, sa različitim značenjem i posledicama - zaključuje advokat Lakićević.
- U velikim korporacijama sindikati su potpuno marginalizovani i raznim metodama u praksi se sprečavaju njihove aktivnosti. U manjim firmama nove gazde tretiraju zaposlene kao najamne radnike s početka 20. veka, ne dozvoljavaju ni pomisao na sindikalni rad. Strane kompanije imaju iskustva i u principu poštuju sindikalna prava ali nastoje da sindikalne aktivnosti svedu na minimum garantovan Zakonom - kaže Nebojša Rajković, generalni sekretar Asocijacije nezavisnih sindikata.
Rajković ukazuje na neadekvatan odnos izvršne vlasti prema sindikatima. - Socijalni dijalog praktično ne postoji i svodi se na farsične sednice i saopštenja - zaključuje generalni sekretar ASNS
NOVI RADNIK
KRIZA sindikata nije karakteristika samo Srbije i zemalja u okruženju. Ceo sindikalni pokret se suočava sa ozbiljnim izazovima i mora da pronađe nove forme rada kako bi mogao na adekvatan način da zastupa interese ljudi koji žive od svog rada jer je razvoj novih tehnologija u poslednjih 20 godina dao novog radnika - kaže Rajković.
www.novosti.co.yu - D. ČABARKAPA, 4. januar 2007