|
2.
novembar 2010.
Povodom
propalih "pregovora" srpske vlade i nekih sindikata u vezi sa
izmenama u Predlogu zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju i najava da će
se sada pristupiti prikupljanju potpisa za peticiju za obaranje vlade, UGS
NEZAVISNOST insistiraju kod svih odgovornih da se ova nova faza obmane građana
Srbije odmah zaustavi.
Pravo na peticiju je garantovano
članom 56. Ustava Republike Srbije i uz njega sleduje pravo na odgovor i
nikakve druge posledice ne može da proizvede. Jedini mogući put, koji niko ne
pominje, je prikupljanje potpisa za raspisivanje referenduma na osnovu kojeg bi
Narodna skupština donela odluku o prestanku mandata Vlade. No, u ovom slučaju ni to nije moguće jer,
stavom 2. člana 108. Ustava izričito se kao mogući predmet referenduma
isključuju obaveze koje proizlaze iz međunarodnih ugovora, a to je ovde, makar
i posredno, slučaj.
Dakle, peticionisti ili nemaju elementarno
poznavanje prava, ili ih to, kao i druge realne i objektivne stvari, ne zanima.
Njima je važno da prave predstavu, da beleže publicitet sumnjivog sadržaja i
dometa, a, to što će cenu tih njihovih igrarija platiti baš oni za kojima peticionisti
liju suze, to ih baš briga. Žalosno je što, očito, u svemu ovome učestvuje
najmanje jedna od velikih srpskih političkih partija, kao i delovi Vlade koje
ova otuđena elita kontroliše. Nema šta, baš evropski.
Branislav Čanak, predsednik UGS
"Nezavisnost"
4. novembar 2010.
Pre tri dana, u ponedeljak 1. novembra, UGS
NEZAVISNOST su izdali saopštenje za javnost u vezi sa najavom nekih sindikata
da će peticijom rušiti srpsku vladu. Način kako su neki mediji preneli to
saopštenje, sem časnih izuzetaka, dnevnog lista VEČERNJE NOVOSTI i onih koji
nisu objavili ni slovce, pretvorilo se u neviđenu ujdurmu koja nema ama baš
nikakve veze sa profesijom novinar, tačnije, ta profesija strogo zabranjuje
takve ujdurme.
Iako je saopštenje imalo za okosnicu dve striktno
pravne činjenice, dva člana Ustava Republike Srbije, i za povod bezobzirno poigravanje
pomenutih sindikata sa srpskom javnošću, zasnovano na ignorisanju ili
nepoznavanju ovih pravnih činjenica, uređivačkim marifetlucima, upravo te dve
činjenice su ispuštene, a, u slobodnom prepevu, saopštenje je pretvoreno u
ničim potkrepljenu osudu.
Kao predsednik UGS NEZAVINOST i Granskog sindikata
medija NEZAVISNOST, a, naročito, kao dugogodišnji novinar i urednik, posebno
sam bio šokiran neverovatnom sličnošću uredničkih intervencija u tekstu. Kao da
svi ti urednici, iako zaposleni u različitim štampanim i elektronskim medijima,
imaju istog glavnog urednika, jer je zaista neverovatno da su rezovi toliko
identični. Impresivna je ta koherentnost uređivačkih politika, sa istim efektom
kao rezultatom, kao iz najboljih dana jednopartijskog političkog uređenja. Kažu
da je najpouzdaniji način da utvrdite s kime imate posla, sa monolitom ili
pluralizmom, istovetnost uređivačkih politika, u istom trenutku, u istom
društvu, a u fizički različitim glasilima. Tako glasila postaju zidne novine.
Tako zidovi počnu da guše demokratiju. Čestitam vam 20 straćenih godina, tuđih,
jer, vaše su deponovane kod glavnog urednika.
Branislav Čanak, predsednik Ujedinjenih granskih
sindikata "Nezavisnost"
|