U organizaciji Granskog sindikata zdravstva i socijalne zaštite „Nezavisnost“ uz podršku Fondacije „Friedrich Ebert Stiftung“ u Beogradu je 15. novembra održan okrugli sto sa temom „Posledice migracija zdravstvenih radnika na zdravstveni sistem Srbije“.
Pored članova našeg granskog sindikata, na okruglom stolu su učestvovali i koleginice i kolege iz Sindikata zaposlenih u zdravstvu i socijalnoj zaštiti Srbije. Veliki doprinos ovom skupu pružili su svojim učešćem i: iz Ministarstva zdravlja Dr Meho Mahmutović, državni sekretar ministarstva zdravlja i Darko Bijelić, viši savetnik ministra; iz Lekarske komore Srbije Dr Milan Dinić, direktor komore; iz Komore medicinskih sestara i tehničara Srbije Ratomirka Stanković, pravni saradnik komore.
O problemu migracija zdravstvenih radnika u Evropi i načinu kako Evropska federacija sindikata javnih službi (EPSU) pristupa tome, kroz prezentaciju i diskusiju upoznao nas je njen ekspert iz ove oblasti gospodin Mathias Maucher koji je zbog ovog okruglog stola doputovao u Beograd. Za učesnike, na okruglom stolu, posebno je bilo interesantno da čuju i kakva je situacija u nama susednoj Republici Bugarskoj, čija nam je iskustva preneo kolega Prof. dr Kamen Danov, predsednik Nezavisnog sindikata Medicinska federacija „Potkrepa“.
Nezvanične procene ukazuju da 2.000 zdravstvenih radnika godišnje napusti Srbiju i njen sistem zdravstvene zaštite, a ukoliko se taj trend nastavi nećemo imati dovoljno kadra koji će obavljati te poslove . Posebno zbog toga što je većina specijalista u Srbiji starije od 55 godina. Starosna struktura u zdravstvu je vrlo loša, svaki šesti specijalista je pred penzijom. Godinama unazad srpsko zdravstvo je u deficitu sa specijalistima poput pedijatara, anesteziologa, radiologa, oftamologa i ginekologa, a pored prirodnog odliva ovog kadra i velike potražnje za njima u inostranstvu, do ovakvog stanja je dovelo i nedavanje specijalizacija mladim lekarima koje je godinama trajalo.
Od novembra 2014. godine do danas, kako je kazao Dr Meho Mahmutović, Ministarstvo zdravlja je odobrilo 5.500 specijalizacija. Po njegovim rečima država se trudi da obezbedi znatno bolje uslove za rad, lečenje, edukaciju i usavršavanje lekara i ostalog medicinskog osoblja. Ovo se ogleda u izgradnji novih Kliničkih centara u Nišu, Beogradu, Novom Sadu i Kragujevcu, ali i kroz renoviranje i sređivanje svih ostalih zdravstvenih ustanova. Velika sredstva su uložena i ulažu se u nabavku najsvremenije medicinske opreme i aparata, a kao primer je naveo gama nož koji je u funkciji Kliničkog centra Srbije i planirana je i skora nabavka sajber noža. Do kraja 2017. godine ćemo imati kompletnu strukturu zaposlenih u zdravstvu i njihovu starosnu strukturu. Do kraja godine će broj novozaposlenih u zdravstvu dostići broj od 4000.
Predsednik Lekarske komore Dr Milan Dinić smatra da je neophodno plansko školovanje lekara i njihovo zapošljavanje odmah nakon završenog fakulteta sa davanjem mogućnošću da specijaliziraju. Takođe je istakao da je neophodno iskoristiti kapacitete lekara koji rade u privatnoj praksi i uključiti ih u sistem pružanja zdravstvene zaštite celokupnom stanovništvu. Neophodno je da država prepozna posao lekara u odnosu na druge profesije i da društvenim priznanjem i nagrađivanjem budu stimulisani. Pouzdanih podataka o broju lekara i medicinskog osoblja koji napuštaju Srbiju nema. Indirektni pokazatelj predstavljaju sertifikati dobre prakse koje izdaje Lekarska komora Srbije, kazao je Dr Milan Dinić. „To su potvrde da niste osuđivani pred sudovima časti Lekarske komore Srbije koje su u nekim zemljama potrebne zbog zapošljavanja. Nažalost, podatak nije pouzdan zato što sve zemlje ni ne traže taj sertifikat, a istovremeno taj sertifikat uzima i dosta naših kolega koji privremeno odlaze na rad u Bosnu i Hercegovinu i Crnu Goru, što mi kažemo preko vikenda. Tih sertifikata izdamo oko 800 godišnje, ali taj broj sigurno nije pokazatelj broja ljudi koji su napustili zemlju“.
Zoran Ilić, predsednik GS ZSZ NEZAVISNOST upozorio je da ako ne napravimo za narednih 10 godina dobar plan održivosti zdravstvenog sistema i zadržavanja stručnog medicinskog kadra u zemlji, koji nam sada odlazi, doživećemo krah! On je izneo podatak da da će u Evropi do kraja ove decenije trebati milion zdravstvenih radnika. Naravno da to nije samo Srbija, to je i ostala Evropa koja ima manje plate ali kako mi prilazimo EU biće sve veći i veći problem. Najviše zainteresovanih, ali i ponuda za posao dolazi iz Nemačke i skandinavskih zemalja. Zainteresovanih ima i za odlazak u Katar ili Saudijsku Arabiju.
Dr Zoran Savić predsednik Sindikata zaposlenih u zdravstvu i socijalnoj zaštiti Srbije istakao je da je Srbija smanjenjem izdvajanja od BDP za zdravstvo dodatno ugrozila ionako loše finansije našeg sektora i da je neophodno povećati ova izdvajanja i povećati plate zaposlenima. Inače po glavi stanovnika u Srbiji se izdvaja oko 250 eura godišnje. Primera radi, u Nemačkoj izdvajanje za zdravstvo iznosi nešto više od 12,5%.
Mathias Maucher, ekspert Evropske federacije sindikata javnih službi (EPSU), detaljno je predstavio migracionu sliku zdravstvenih radnika u Evropi. U Švedskoj radi skoro 40% lekara koji dolaze iz strane zemlje. U Ujedinjenom Kraljevstvu ih je 37%. U Irskoj 26%, u Švajcarskoj više od 20%. Isto važi i za medicinske sestre. Luksemburg, Irska i Ujedinjeno Kraljevstvo imaju 16% medicinskih sestara iz inostranstva. U Austriji je 13%, u Švedskoj 12%. Nemačkoj, njegovoj domovini, je mnogo manje, svega jedan posto, ali zato što ima mnogo više medicinskih sestara. Među preporukama koje Evropska federacija sindikata javnih službi (EPSU) nudi zemljama iz kojih se migrira je da se podstiču vlade zemalja iz kojih odlaze zdravstveni radnici da više ulažu u svoje sisteme zdravstva, učine ove pozive i zvanja atraktivnijim, omoguće bolji rad i veću finansijsku kompenzaciju za isti. „Migracija kvalifikovanih zdravstvenih radnika iz Srbije pravi problem prvenstveno zato što je država uložila trud i novac u njihovo obrazovanje i stručno usavršavanje. Ona takođe znači da će se u nekom trenutku verovatno pojaviti manjak zaposlenih u zdravstvenim ustanovama“ Zemlje Evropske unije, poput Portugala, Španije i Grčke takođe su suočene sa odlaskom zdravstvenih radnika. Ovo je globalni problem jer se Evropa suočava sa sve većim starenjem populacije, a samim tim i zdravstvenih radnika u svojim zemljama, a sa druge strane nedovoljno je mladih ljudi koji bi da se školuju za zdravstvene struke jer je školovanje dugo, teško i skupo. Starosna struktura lekara u Evropi je identična onoj koja je prikazana na skupu za Srbiju, jer 50% lekara u Evropskoj Uniji ima preko 50 godina. Mathias Maucher je dao i druge preporuke koje predlaže EPSU svojim članicama sindikata u cilju zaštite prava radnika migranata koji iz Srbije odu u neku od zemalja EU. Jedna o preporuka je da se sindikati iz Srbije povešu sa sindikatima zemalja primaoca imigranata i zajednički pomognu u ostvarivanju prava koja proizlaze iz radnih odnosa, ali i rešavanje problema sa nelegalnim imigriranjem i traženjem posla preko raznoraznih agencija koje uz dobru novčanu nadoknadu odvode zdravstvene radnike iz Srbije i zapošljavaju ih pod nepovoljnim uslovima sa znatno nišim zaradama nego što se takav rad plaća. Svi radnici koji rade moraju da imaju ista prava bez obzira na zemlju odakle su došli.
Prof. dr Kamen Danov, predsednik Nezavisnog sindikata Medicinska federacija „Potkrepa“ izneo je podatke o migraciji zdravstvenih radnika iz Bugarske i stanju njihovog zdravstvenog sistema. Po njegovim rečima, a na osnovu studije koju su radili zajedno sa EPSU, 2012. godine 85% lekara i medicinskih sestara je razmišljalo da napusti zemlju i veliki broj njih da pređe iz sistema državnog zdravstva u privatni. Danas je Bugarska suočena sa nedostatkom lekara odgovarajućih specijalnosti i nedostatkom medicinskih sestara. Sistem funkcioniše pod ekstremnim okolnostima i uslovima. U čitavoj Bugarskoj samo u pet najvećih gradova je stanje po pitanju kadra „dobro“, dok ostali manji gradovi i rurarne sredine su u nezavidnoj situaciji pa su lekari prinuđeni da iz većih gradova povremeno odlaze i nadomešćuju nedostatak osoblja kako bi sistem „koliko, toliko“ funkcionisao. Već 17 godina zdravstveni sistem nije prioritet u Bugarskoj. Vlada ulaže novac u infrastrukturu i građevinske poduhvate, u turizam i prosvetu, dok se sistem zdravstvene zaštite skoro urušio do temelja. Ovome je doprinela ranije sprovedena privatizacija velikog broja zdravstvenih ustanova koje su prešle u privatne ruke, čime je država javno zdravstvo čiji je osnivač ostavila na milost i nemilost privatnoj konkurenciji, ali bez ulaganja da ga unapredi. Izdvajanje za zdravstvo iznosi 4% BDP-a, dok sindikat traži da se isto poveća na 5,6%. Sa druge strane Vlada Bugarske svake godine izdvaja neshvatljivo velika sredstva za farmaceutske usluge, odnosno lekove, pa je tako za 2018. godinu planirano da se ovo izdvajanje uveća još za 70%. Očigledno je svetski farmaceutski lobi veoma jak i uticajan na državni vrh Bugarske jer je neshvatljiva nebriga za zdravstveni sistem, a sa druge strane ovoliki novac za farmaceute. Sindikat, naravno, želi da taj novac ide na razvoj zdravstvenih ustanova i čitavog njegovog sistema. Jedina grana medicine koja je dobro sagledana kroz finansiranje od države je internistička, odnosno kardiologija gde se dva puta više izdvaja novca u odnosu na ostale. Iz Bugarske jedino kardiolozi ne odlaze van zemlje i stomatolozi, koji su svi u privatnoj praksi, jer imaju visoke zarade. Za poslednjih 5 godina otišlo je oko 60.000 zaposlenih. 2015. godine 29.500, a 2016. 4.775. Sistem specijalizacije za lekare je veoma nepovoljan jer se ne odobravaju godinama, te su lekari prinuđeni da ih sami plaćaju ili odlaze u druge zemlje EU gde odmah dobiju da specijaliziraju. Starosna struktura zdravstvenih radnika je takođe katastrofalna – preko 55 godina. Kao primer naveo je da pedijatrijske sestre koje i dalje rade iako neke imaju i više od 70 godina života. Od onih koji su završili edukaciju u Bugarskoj 30% napusti zemlju. Glavni razlozi za napuštanje Bugarske su identični kao i u Srbiji: niske zarade, nemogućnost adekvatne edukacije i napredovanja u struci, loši uslovi rada, razni vidovi zlostavljanja od strane nadređenih, stres na poslu i nemogućnost da se ovim problemima vidi rešenje.
Učesnici Okruglog stola o problemu migracija u zdravsvtu Srbije izveli su nakon svih izlaganja i diskusija zaključke koje će GS ZSZ NEZAVISNOST uputiti državnim institucijama Republike Srbije i naravno svom ministarstvu, kao i komorama zdravstvenih radnika – Lekarskoj komori Srbije i Komori medicinskih sestara i zdravstvenih tehničara Srbije:
U cilju ublažavanja posledica narastućeg odliva obrazovanog, edukovanog i stručnog zdravstvenog kadra iz Srbije, lekara i medicinskih sestara, migranata u potrazi za boljim uslovima rada, adekvatnim zaradama, napredovanja u svojoj struci, poštovanja i priznanja njihove profesije, učesnici Okruglog stola „Posledice migracija zdravstvenih radnika na zdravstveni sistem Srbije“ zaključuju da je neophodno:
- Izgraditi političku i ekonomsku stabilnost države;
- Napraviti strateške planove državnih institucija i nadležnih ministarstava za razvoj i očuvanje kapaciteta ljudskog resursa – stručnog zdravstvenog kadra, shvatanjem stvarne uloge i značaja zdravstvenog sistema od strane države i njenih građana. Sklapanje bilateralnih ugovora sa drugim zemljama u kojima zdravstveni radnici migriraju zarad zaposlenja, a u cilju zaštite njihovih radnih i ljudskih prava;
- Nužnost veće uloge sindikata u kreiranju i sprovođenju reformi zdravstvene zaštite, zdravstvenog osiguranja, kao i politike upisa i obrazovanja zdravstvenog kadra u škole i fakultete;
- Neophodno je izgraditi politiku motivacije zdravstvenih radnika za ostanak u Srbiji i nenapuštanje svojih radnih mesta, a što se može postići pružanjem boljih uslova rada, većim poboljšanjem materijalno finansijskog položaja i statusa zaposlenih povećanjem plata, kao i realno planiranje, zapošljavanje i razvoj ljudskih resursa u zdravstvu na osnovu potrebe i normativa kakve primenjuje EU;
- Nastavak i unapređenje socijalnog dijaloga Ministarstva i Vlade Republike Srbije sa reprezentativnim sindikatima, zaštitne mere kroz zaključivanje kolektivnih ugovora i izradu zakona, uz uključivanje komora zdravstvenih radnika na zajedničkom radu u zaštiti struke, izradi planova razvoja i održivosti ljudskih resursa u zdravstvu, kao i obrazovanja, stručnog usavršavanja i edukacije zdravstvenih radnika;
- Zaustavljanje prekarnog rada (sigurnost radnog mesta) zapošljavanjem radnika na neodređeno radno vreme, sa svođenjem na minimum onih koji rade na određeno radno vreme. Stavljanje pod strogu kontrolu agencije koje vrše posredovanje ili zapošljavanje zdravstvenih radnika u inostranstvu i da država putem bilateralnih sporazuma sa zemljama „uvoznicima“ radne snage obezbedi radno pravnu sigurnost, zaštitu i jednaka prava za zdravstvene radnike koji odlaze iz Srbije kao što to imaju domicilni radnici;
- Formiranje Komisije sastavljene od predstavnika reprezentativnih sindikata u zdravstvu, Ministarstva zdravlja, Lekarske komore Srbije i Komore mesdicinskih sestara i zdravstvenih tehničara Srbije, sa zadatkom praćenja migracija.
GS ZSZ NEZAVISNOST